Udruženje paraplegičara Cetinje, dana 29. 01. 2021 godine održalo je sastanak sa visokim savjetniko Predsjednika Skupštine Crne Gore g –dinom Duškom Stjepovićem.
Tema razgovora bile su:
-Izmjene i dopune Zakona o NVO
-izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
-Podršci zapošljavanju lica sa invaliditetom.
-Socijalna integracija osoba sa invaliditetom u svim oblastima
Na početklu razgovora predstavnici Skupštine Crne Gore upoznali su nas sa rezultatima i planovima Skupštine, upoznali su nas na poboljšanju pristupačnosti u Skupštine kao i nastavku daljeg prilagođavanja sakupštinskog prostora, takođe upoznali su nas sa transparentnošću i otvorenosti rada Skupštine za sve kreativne ideje.
Obrazlužići zahtjev za izmjene Zakona o NVO predstavnici Udruženja su naveli da smo, svjedoci da nakon stupanja Zakona o NVO, da je većina manjih i srednjih organizacija osoba sa invaliditetom dovedena je pred gašenjem i nesatajenjem, razlog tome je ne postojanje afirmativne akcije za organizacije osoba sa invaliditetom, posebno u dijelu zaštite autohtonih Organizacija OSI kojima je primarna djelatnost Zaštita prava osoba sa invaliditetom, i koji okupljaju ili zapošljavaju lica sa invaliditetom.
Posebno smo apostrofirali rad nezavisnih procjenjivača, za koje se izmjenama traži iskustvo u radu Osoba sa invaliditetom.
Naveli smo da Organizacije kojima nije prioritetna djelatnost zaštita prava OSI nijesu uradile dovoljno na afirmaciji politika invalidnosti, posebno na lokalnom nivou.
Sada imamo paradoksalnu situaciju da lica sa invaliditetom, obraćaju se za podršku organizacijamaOSI koje nijesu finansirane od Komisije ministarstva Vlade Crne Gore, umjesto onih koji su na račun OSI dobili sredstva da zastupaju prava OSI.
Za izmjene Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti naveli smo da Zakon o sociojalnoj i dječijoj zaštiti nije u skladu sa podzakonskim aktom tj. Pravilnikom koji bliže uređuje oblast pravnih normi Zakona.
Naime u članu 32 stav 1 navodi se da Pravo na ličnu invalidninu imaju lice sa teškim invaliditetom, dok se podzakonskim aktom tj Pravilnikom ovo pravo ne propisuje.
Takođe smo naveli da su korisnici lične invalidnine, lica sa najvećim stepenom invaliditeta, stoga je ovoj kategoriji lica potrebna posebna pažnja i podrška države, ali i i društva u cjelini.
Prestavili samo prijedlog za izmjenu člana 39a a koji se odnosi na kategoriju korisnika lične invalidnine, koja imaju poslovnu sposobnost.
Naime, nakon smrti roditelja koji su ovim licima najveća podrška u životu, oni se dodatno suočavaju i sa gubitkom naknade, koja im obezbjeđuje jedan vid garancije za nastavak samostalnog života, jer bi od ovih sredstava, za sebe mogli obezbijediti njegovatelja/cu. Izmjenom ovog člana u korist ovih lica, stvorile bi se mogućnosti da lica sa najvećim stepenom invaliditeta za sebe mogu obezbijediti sigurniju i izvjesniju budućnost.
Takođe, zabrinjava činjenica da veliki broj ovih lica su prinuđena da u sudskom postupku za sebe potraže oduzmanje poslovne sposobnosti, kako bi dobili pravo na staratelja i tako ostvarili pravo na naknadu, što umnogome degradira njihov integritet ličnosti.
Obzirom da je veoma mali broj ovih lica, ovo izdvajanje ne bi bilo veliko opterećenje za budžet, posebno imajući u vidu činjenicu da je većina njih ovo pravo koristila za života njihovih roditelja.
G – din Stjepović iskazao je punu podršku ovim inicijativama, kao i stavu da država mora uraditi sve da putem afirmativne akcije podstakne politike invalidnosti.
Naveo je da će se pobrinuti da ove inicijative nađu se u skupštinsku proceduru i pružio podršku za reralizaciju ovih inicijativa.
Na sastanku smo govorili i o samostalnom življenju, afirmaciji invalidnosti u svim oblastima života.